Cekajuci porolece
Autor charm | 27 Feb, 2011
Sedim danas u Bahu, pogled mi se pruza na glavnu ulicu, gledam ljude sto prolaze… Tako tmurna lica sa pognutim glavama, u tamnoj odeci. I pitam se: “Ko je rekao da je Beograd grad u kome zive lepi ljudi”??? Pa cekaj kako to da ta lepota prolazi pored mene svakog grada a ja je ne vidim. Ni uvece nije nista bolje, izadjite po klubovima, kafanama, splavovima, svugde ista prica. Cini mi se da je u vreme 90-ih bilo bolje, znalo se ko je ko, ko je gde, mogao si da uocis razliku ili sam ja tad bila i suvise mala da bih svet gledala tim ocima?! Ne pamtim kada sam posledlji put videla dobrog decka, lepog, sa pravilnim crtama, visokog, ne mora ni da prica, mada bilo bi dobro da mozes sa njim da progovoris, samo da ga vidim da znam da postoje a da nije od onih sto cupa obrve i ide u solarijum cesce od prosecne zene. I sa devojkama je slicno, samo sto je u njihovoj biti da se skockaju i izledaju skupo, ovo skupo ima dve strane. Jedna “Lutko mora da mnogo kosta kad tako jeftino izgledas” ili “Fini radovi, ko je sponzor”? To je Srbija danas, odnosno moj Beograd koji ja vidim, zombilend. Ne bih da budem pogresno proumacena. Ima tu i lepih stvari, lepih ljudi, ali cini mi se da se skrivaju, savraju zivove oko svog sveta, prave svoj mali mikrosvet ne bi li se zasititili od kojekavih napada, sto psihickih a sto fizickih ili estetskih. Ne cudi me to, samo se pitam kada ce da prestane, u zemlji kakva je nasa da ima vise mogucnosti, da nije sve tako korumpirano, nezdravo u nekakvoj tranziciji koja nikako da prodje a i kako bi kad smo u zacaranom krugu, sve je isto samo zavisi sa kog nivoa posmatras. I ja zelim promene i ja da stvari krenu na bolje. Sta da radim ako je meni dobro a svima oko mene lose. I nista se nece promeiti dok god pametni cute i ne zele da se mesaju, raspravljaju, a budale vladaju i donose odluke. Pa kada ce te se probuditi, kada ce Beogard zaista biti taj lepi beli grad sa nasmejanim licima na ulicama?